Suvremeni čovjek uz pomoć znanja i vještina želi dobiti kvalitetan proizvod životinjskog podrijetla s naglaskom na ekonomsku isplativost.
50-tih godina 20-tog stoljeća počinje zloupotreba raznih tvari koje polučuju anaboličke učinke. Te tvari rezultiraju povećanim zadržavanjem dušika, sintezom proteina i razgradnjom masti, bez obzira na mehanizam djelovanja njihov krajnji rezultat je brži i veći rast životinja te bolja organoleptička svojstva mesa.
Kumuliraju li se te tvari u tkivima?
Koliko utječu na nas kao potrošače?
Imaju li toksične, teratogene ili kancerogene učinke u ljudskom organizmu?
Kakva je kontrola tih tvari u RH?
Sve zapravo započinje takozvanom Zelenom revolucijom, procesom kojim 1960-tih i 70-tih godina selekcijskim radom i poboljšanjem genetike dobivamo kvalitetne visokoproduktivne mliječne krave, poput Holštajn-frizijske pasmine, čija laktacija traje 305 dana godišnje, skoro kroz cijeli period gravidnosti, za razliku od našeg primitivnog simentalca kojemu sa 6 mjeseci gravidnosti pada mliječnost.
Ja ću se prvenstveno usmjeriti na spolne hormone; muški spolni hormon-testosteron te ženske spolne hormone estrogenske loze. Svima je poznata uloga testosterona koji utječe na zadržavanje dušika u organizmu i sintezu proteina. Njegova najveća primjena zabilježena je u tovu junadi.
Ženski spolni hormoni ne koriste se u tovu jer ne daju zadovoljavajuće rezultate, prvenstveno zbog slabe izgradnje mišića i povećanja depoa masti u organizmu životinje.
Bez obzira na slabu upotrebu ženskih spolnih hormona u tovu, estrogenskim i progesteronskim hormonima smo najviše izloženi i to putem mlijeka i mliječnih proizvoda.
Od kud nam estrogeni u mlijeku?
Dio odgovora smo već spomenuli: od krava koje su u laktaciji skoro cijelu gravidnost, razne sinkronizacije i indukcije estrusa (tjeranja) kod krava. Zbog visoke proizvodnje životinjama je narušena fiziološka ravnoteža te dolazi do problema sa reprodukcijom, a bez reprodukcije nema laktacije i tu uskačemo mi veterinari hormonskim injekcijama. Ti sintetski hormoni termo su stabilniji od prirodnih hormona, a većina se izlučuje putem mlijeka. Mlijeko dolazi do nas krajnjih potrošača bez obzira da li je u obliku svježeg mlijeka ili mliječnih proizvoda.
Zadnjih 20-tak godina bilježimo porast maligniteta ovisnih o estrogenu; poput karcinom jajnika, maternice, dojke, testisa i prostate. Među raznim prehrambenim namirnicama kravlje mlijeko i sir imale su najveću korelaciju s pojavom i smrtnosti od navedenih karcinoma. Izloženost ljudi ali prvenstveno pred pubertetske djece egzogenim (vanjskim) estrogenima trebala bi nas poprilično zabrinuti. Kod pred pubertetske djece luči se mala koncentracija estrogena te serumska koncentracija 17 beta estradiola niska,ispod granice detekcije(2pg/ml). Upravo zbog toga izlaganje i malih količina estrogena može imati utjecaj na rast i spolno sazrijevanje kod djece. Kod muškaraca estrogeni izazivaju supresiju lučenja gonadotropnih hormona, potiskuju proizvodnju testosterona i posljedično tome smanjuju plodnost. Kod žena sprječavaju rizik od nastajanja hormonski ovisnih karcinoma na dijelovima tijela koji obiluju estrogenskim receptorima kao što su dojke i maternica.
Naravno da nije poznata točna etiologija nastanka karcinoma, ali anabolici i egzogeni hormoni iz mlijeka i mesa povećavaju rizik od nastajanja istih.
U RH postoji monitoring zloupotrebe anabolika, i do sada nije evidentirana zloupotreba primjene spolnih hormona niti tvari s anaboličkim učinkom. Samo je pitanje koliko hrvatskog mlijeka i mesa zapravo mi konzumiramo. Europa ima strože kontrole tih tvari za razliku od Amerike, a koliko govedine iz Argentine samo dođe na nas stol.
Cilj ovog izlaganja nije odgovoriti ljude od konzumacije mlijeka, mliječnih proizvoda, mesa, već samo pokušavam dati drugačiji pogled na našu stočnu proizvodnju. Uvijek su nam nametnuti neki europski standardi u proizvodnji, gdje se samo gleda kg/mlijeka po grlu. A zapravo kad gledamo kravu koja daje 50 kg/mlijeka mi zaradimo na mlijeku, ali opet gubimo na liječenju; indukcije estrusa, drugih poremećaja koje takva proizvodnja vuče za sobom. A svi ti lijekovi i njihovi metaboliti vraćaju se nama kajnjim potrošačima.
Ja jako volim naše Zagorje, naše selo i smatram da bi se trebali posvetiti malim gospodarstvima, gdje je proizvodnja prirodna, ne isforsirana, jer imamo sve prirodne osnove za to. Svjesna sam vrlo loše situacije u stočarstvu , nisam idealista i znam da sve kreće iz političkog vrha, ali ukazati na prijetnje i promjeniti stav pojedinca je već dobar početak promjena.