Od davnina čovjek živi u suživotu s prirodom. Životinja je kod čovjeka pronašla zaštitu i hranu, a čovjek meso, mlijeko, krzno, perje. S vremenom se to mijenjalo i danas taj odnos uključuje i emocije, najčešće je to sa našim kućnim ljubimcima. Danas sve više imamo kućnih ljubimaca dok broj farmskih životinja i dalje pada. Kućni ljubimci nam pružaju ljubav, društvo, ali potiču i razvoj imuniteta kod djece, osjećaja ematije prema drugom živom biću, ali i obaveze što se tiče hranjena, šetanja, češljanja. Koliko god mi razmišljali o našem benefitu moramo biti svijesni kako iz naših životinja prijeti opasnost za naše zdravlje. Ta prijetnja se naziva zoonoza. Zoonoze su sve transmisivne zarazne bolesti koje se prenose s životinje na čovjeka i obratno. Sama životinja može biti nositelj uzročnika ili samo neposredni vektor koji je pomogao uzročniku da se razmnoži u toj mjeri da postaje patogen i izazove oboljenje kod čovjeka.
Nije svaka životinja potencijalna opasnost našem zdravlju ali uvijek nam to treba negdje biti u podsvjesti kako bi djelovali preventivno da ne dođe do ispoljavanja kliničke slike.
Ja ću zoonoze podijeliti na 3 skupine, i to one koje prenose naši kućni ljubimci, one koje prenose farmske životinje i zoonoze koje se prenose gotovim animalnim proizvodima koje svakodnevno konzumiramo.
Pod pojmom kućni ljubimci podrazumijevam one uobičajene: pse, mačke, kuniće, ptičice.
Uz pse nam se odmah veže pojam bjesnoća, i da to je opasna zoonoza, nju uzrokuje lysavirus iz porodica rhabdoviridae, fatalna je bolest, neizlječiva i jedina bolest propisana zakonom. Tu cijepimo pse isključivo da bi zaštitili čovjeka. Mačke ne podlježu zakonskoj obavezi, ali pošto je oralna zaraza koja se širi slinom uvijek i mačka može doći u kontakt sa slinom zaražene lisice ili izmetom šišmiša.
Mačke i psi se često zaraze buhama, šugarcima, to su vanjski paraziti tj. insekti koji sišu krv i buše kanaliće u površinskom sloju kože, čovjeka mogu upiknuti ali jako rijetko se budu nastanili na čovjeku kao krajnjem domaćinu. Tu imamo veću prijetnju, a to je gljivica iz porodice mikrosporum. Mikrosporoza je poprilično česta, vrlo tvrdoglava bolest koja se češće javlja u toplijem dijelu godine kao što je ljeto, jesen. Klinički se manifestira pojavom kružnih lezija po tijelu životinje, najčešće su to područja sa slabijom obraslošću dlakom, takva koža je hiperemična, edematozna, ljuska se i koncentrično se širi u zdrave dijelove. Nažalost mačke su česti nosioci bez kliničkih simptoma same bolesti.
Kod ljudi se lezije javljaju na potiljku, u kosi i na rukama. Liječenje je dugotrajno, 14 i više dana, primjenom antimikotičnih kupki lokalno, a kod jače manifestacije koriste se i oralni sistemski antimikotici.
Preventiva je ograničiti kretanje naših ljubimaca, ne dopustiti kontakt s drugim životinjama pogotovo oboljelima, dobra hranidba i propisno držanje.
Crijevni paraziti su veoma bitna stavka, a često zanemarena. Naše mice vole nuždu vršiti u vrtu i tamo kontaminiraju naše povrće koje mi unosimo kao hranu. Najopasniji su oblići iz reda Toxocara canis i cati, mala pasja trakavica, ehinoccocus granulosus te toxoplasma gondii isključivo kod mačaka, koja kod trudnica u prvom tromjesečju izaziva malformacije ploda, a kasnije i pobačaj. Mace i psi bi se preventivno trebali tretirati 3 puta godišnje antihelminticima u obliku tabletica.
Farmske životinje
Goveda:
Kod goveda valja spomenuti tuberkulozu koja je u narodu poznata kao sušica, danas je gotovo iskorjenjena bolest u našoj populaciji goveda, ponekad se javi prilikom uvoza tovne junadi, karakteriziraju ju pojava granulomatoznih čvorića po plućima, kako kod goveda tako i kod ljudi, progresivno mršavljenje, slabost, a krajni ishod je smrt.
Jonova bolest kod goveda uzročnik je mycobacterium paratuberculosis, zanimljiva je bolest po tome jer se povezuje u zadnje vrijeme sa Chronovom bolešću kod ljudi, kod goveda ju karakterizira profuzan proljev koji ne reagira na terapiju, mršavost, slabost i veliki ekonomski gubitci.
BSE ili goveđa spongiformna encefalopatija, u narodu poznatija kao kravlje ludilo, je bolest koju uzrokuje prion, neizlječiva je, država također propisala monitoring, na liniji klanja pregledava se svaki uzorak ponsa dijela mozga. Samo da se referiram na tu bolest malo izvan veterinarske struke, u današnje vrijeme gdje enormno raste broj oboljelih od alzhaimerove bolesti vrše se istraživanja te se pokušava pronaći poveznica između konzumacije mesa životinja inficiranih prionima.
Kod goveda još vrijedi spomenuti gljivice iz reda Thichophiton, to je najčešće trichophyton tonsurans. Također koncentrične lezije kože, javlja se najčešće kod goveda držanim u slabim higijenskim uvjetima.
Svinje:
Kod svinja najvažnija je svakako trihineloza, nju uzrokuje trihinela spiralis, bićaš, zaraza ide putem zaraženog mesa svinja, termički neobrađenog ili nedovoljno obrađenog. Kod ljudi se javlja febra, bol u mišićima, mućnina. Hitno se treba javiti svom liječniku ako se posumjna na zarazu jer trihinela migrira do poprečnog prugastog mišićja gdje se zabuši učahuri i tamo može boratiti godinama, a da ne izazove kliničke simptome, ali ako se zabuši u srčani mišić, najčešće završava fatalno.